ZAŠTO SE PREDSEDNIK NE ODUŽI STIROPORU?

U vezi s ovim pitanjem imam mnogo dilema, ali ako budemo rešavali jednu po jednu, nadam se da ćemo pronaći pravi odgovor.

Konstatovali smo da razlog ne može biti taj što je stiropor “loš”, a verujem da ni predsednik nije čovek koji zaboravlja one ili ono što mu je bilo od pomoći.

Ima jedan odgovor kojim bi se jedna velika grupacija ljudi zadovoljila, a to je:  predsednik je prema Ustavu i zakonu protokolarna ličnost s malim ingerencijama, nema uticaja ni na jednu granu vlasti, posebno kada se ima u vidu da nije više ni stranački funkcioner. Međutim, ja to ne mogu da prihvatim. Siguran sam da se ne bi vodile tolike borbe oko pomenutog mesta da je to svedeno samo na protokol. Isto tako, čovek koji je osnovao stranku, organizovao je, doveo na vlast zajedno sa porodicom, rođacima i prijateljima pa da nema uticaj.

Na osnovu svega gorenavedenog dolazimo do zaključka da na liniji predsednik – Vlada nešto škripi. Opet, u to je teško poverovati jer sada imamo nešto novo (istina neformalno) što zovu “državni vrh”, a koji po svim važnim pitanjima usaglašava stavove.

Šta je onda sa stiroporom, čija je on briga? Nažalost, sem nas proizvođača, ničija. Nameće se zaključak da stiropor nije dovoljno značajan ni važan. Upravo u tom grmu leži zec ili, moderno rečeno, tu je “kvaka”! Jeste važan, samo neki “važni” ljudi (važni u smislu da odlučuju) nisu upoznati s nekim bitnim činjenicama.

Da ne bilo da samo predsednik podbacuje po ovom pitanju (on možda može da se vadi da je već ukazao na značaj stiropora), moramo konstatovati da predsednik Vlade i prvi potpredsednik, zatim ministri energetike, privrede, građevine, finansija, rada i socijalne politike, onda trgovine, nauke i prosvete – ukratko cela Vlada – ne radi svoj posao kako treba.

Ako bismo sagledali šta je zajedničko svim našim vladama, onda je to opredeljenje da se štedi, iliti da se steže kaiš. Svako normalan mora biti za to, ali uz jedan mali uslov: da se štedi tamo gde je logično i moguće, na onome čega trošimo više nego normalan svet.

Kod nas se štedi tamo gde je štednja nemoguća (moderno bi se reklo neodrživa) jer se planira štednja nečega čega nemamo i čega trošimo nedovoljno. To su najčešće osnovne stvari kao prehrana, sredstva za higijenu, zdravstvo, školstvo, kultura, itd. Zanemaruje se da Srbija troši, obratite pažnju (!!!), 2,5 puta više energije po glavi stanovnika od svetskog proseka, a preko 4 puta više od zemalja Evropske unije! Istovremeno, to znači da je u istom odnosu i emisija štetnog CO2 (ugljen-dioksida). Sve to u vreme kada se u svetu već više od 30 godina radi na izgradnji takozvanih pasivnih kuća, niskoenergetskih, koje troše manje od 15kWh/m2 godišnje (misli se na grejanje, hlađenje i zagrevanje vode). Poređenja radi, normalno termoizolovane kuće troše više od 70kWh/m2 godišnje, a naše uglavnom nisu ni normalno termoizolovane.

Ilustrativnije rečeno, vozimo auto koji troši 7l, a normalan svet troši 1,5l, i plus razlika u zagađenju! Dovoljno slikovito? Dakle, mi se nepotrebno rasipamo preko svake mere nečim što je vrlo skupo i što bismo mogli da uštedimo, a da istovremeno uz tu štednju popravimo i kvalitet života.

Šta smo na tome do sada uradili? Donet je Zakon o energetskoj efikasnosti koji šire uređuje ovu materiju, ali ga tretiramo kao još jedno nužno zlo koje smo morali prihvatiti da bismo se pridružili EU, pa u skladu s tim gledamo da napravimo što više opstrukcija da bismo kasnije mogli da zaključimo da je „u našim uslovima” neodrživ i neprimenjiv.

Preostalo je da u sledećem nastavku damo predlog predsedniku: šta predsednik i ostali mogu da urade za stiropor i za sve nas.

 

 

 

 

 

Sledeće nedelje čitajte:

ŠTA PREDSEDNIK I OSTALI MOGU DA URADE ZA STIROPOR I ZA SVE NAS?

Predsednik i ostali mogu da, umesto smanjenja potrošnje stiropora za 30% u odnosu na prethodnu godinu (a inače smo kao država najmanji potrošači čak i u regionu), promene situaciju i omoguće nekoliko puta veću potrošnju. Time se postiže zaposlenost proizvođača stiropora, mnogostruko više se povećava zaposlenost onih koji su zaduženi za primenu stiropora, štede se ogromne količine energije, omogućava dalja štednja i razvoj, podstiču se prave stvari. Treba samo malo logike i mnogo dobre volje.